- Druženje sa sljedbenicima strasti i nejasnoća, prisustvovanje njihovim predavanjima, raspravljanje s njima, čitanje njihovih knjiga i slušanje njihovih audio materijala. Sve će ovo, možda, dovesti do potpadanja pod utjecaj njihovih šubhi-nejasnoća i njihovog pravca u izvođenju dokaza koji je i njih i svakoga ko to prihvati odveo u ostavljanje Pravoga puta, svejedno u akidi ili ponašanju. Već smo vidjeli u ovom našem vremenu zastupanje nekih stavova mu'tezila koji daju prednost razumu nad Objavom zbog njihovog miješanja sa sljedbenicima nejasnoća ili zbog čitanja knjiga onih koji sebe nazivaju racionalistima, realistima ili nekim drugim novonastalim terminom.
U smislu koristi i upozorenja na ove nejasnoće i novotarske stavove koji se smatraju uzrokom skretanja sa Pravoga puta prenijet ću ukratko ono što je Eš-Šatibi, rahimehullah, spomenuo u svome vrijednom djelu El-I'tisam od novotarskih stavova u dokazivanju. Eš-Šatibi, rahimehullah, kaže: «Ako se pojasni da oni koji su u znanost upućeni - rasihun imaju put kojim idu u slijeđenju Istine i da su oni u čijim srcima je zastrana (tj. napuštanje istine i prihvatanje neistine) – zaigun, na nekom drugom putu mimo njihovog, onda trebamo pojašnjenje puta kojim su krenuli ovi drugi kako bi ga mi zaobišli, kao što ćemo pojasniti put rasihuna kako bi njime išli. Sve to su pojasnili učenjaci usuli-fikha i opširno o tome govorili, dok o putu onih koji su skrenuli nisu plaho detaljisali. Najprije, da li je uopće moguće ograničiti sve njihove puteve?
Pogledali smo u drugi ajet koji se odnosi na njih (prvi je u suri Alu Imran, 7) kao što se odnosi na rasihune u kome Uzvišeni kaže:
وَأَنَّ هَٰذَا صِرَاطِي مُسْتَقِيمًا فَاتَّبِعُوهُ ۖ وَلَا تَتَّبِعُوا السُّبُلَ فَتَفَرَّقَ بِكُمْ عَنْ سَبِيلِهِ ۚ ذَٰلِكُمْ وَصَّاكُمْ بِهِ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ
"...i doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili." (El-En'am, 153)
Ajet nam je saopćio da je Pravi put samo jedan put, a da su putevi zablude brojni i njihova brojnist nije ograničena određenim brojem. Ovako je i sa hadisom koji komentira ajet, gdje Ibn Mes'ud kaže: " Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nam je povukao jednu liniju i rekao 'Ovo je Allahov put', a potom nam je povukao linije sa njene desne i lijeve strane i rekao 'Ovo su putevi, na svakom putu od njih je šejtan koji njemu poziva'.“ Nako toga je proučio prethodno spomenuti ajet. U hadisu stoji da su to brojno neograničene linije, tako da nismo u stanju njihov broj ograničiti sa strane Objave, a isto tako ih ne možemo ograničiti sa strane razuma ili istikra (izučavanje, istraživanje, indukcija).
Što se razuma tiče; on ne može doći sa određeni brojem jer se ne vraća nečemu ograničenom. Zar ne vidiš da se zejg – skretanje vraća neznanju? Oblike neznanja je nemoguće brojno ograničiti tako da je traženje njihovog ograničavanja beskoristan trud.
Što se indukcije tiče, također je beskorisna po ovom pitanju. Jer, kada pogledamo u novotarske puteve od kada su nastali, naći ćemo da se iz dana u dan njihov broj povećava. Ne dođe ni jedno vrijeme a da se ne desi neko do tada nepoznato izvođenje dokaza, pa sve do ovog našeg vremena. Ako je tako onda je moguće da će se poslije našeg vremena dogoditi druga dokazivanja koja nismo ranije upoznali, pogotovo kada se neznanje namnoži a znanje umanji, a oni koji to izučavaju se udalje od stupnja idžtihada. Tako, dakle, nemoguće je puteve neznanja brojno ograničiti i s ove strane.
Ne može se reći: Ovo pitanje se vraća odstupanju od puta Istine, jer se i načini odstupanja također ne mogu brojno ograničiti. Dakle, i ovo bi bio beskoristan trud. Međutim, spomenut ćemo neke općenite oblike sa kojima analogno možemo porediti druge:
Oslanjanje na slabe hadise u kojima se laže na Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i koje kao temelj učenjaci hadiskih nauka ne prihvataju...
Suprotno prethodnom, a to je odbijanje hadisa koji ne idu u prilog njihovim ciljevima i pravcima, tvrdeći kako odudaraju od racionalnog i ne idu po nalogu dokaza tako da ih je obaveza odbaciti, kao što je slučaj sa onima koji negiraju kabursku patnju, Sirat, Mizan, viđenje Allaha na Ahiretu, te hadis o muhi i njenom ubistvu i tome da je na jednom njenom krilu bolest a na drugom lijek te da ona daje prednost onome krilu na kome je bolest...i slično tome od autentičnih hadisa prenešenih na ispravan način od ispravnih ljudi.
Možda oni omalovažavaju prenosioce hadisa od ashaba i tabi'ina, radijallahu anhum, i onih oko kojih su se predvodnici nauke u hadisu složili da su pravični i prvaci. Sve ovo rade kako bi odgovorili onome ko se s njima ne slaže u mezhebu a možda odbacuju i njihove fetve te o njima ružno govore pred občnim narodom a sve kako bi narod odvratili od slijeđenja sunneta i njegovih sljedbenika...
Neki od njih ahad hadise u potpunosti odbacuju i ograničavaju se samo na ono što njihovi razumi smatraju lijepim u razumijevanju Kur'ana...
Možda neka skupina novotara u odbijanju hadisa dokazuje time da oni imaju značenje pretpostavke – zanna, a pretpostavka je pokuđena u Kur'anu, gdje Uzvišeni kaže:
إِنْ يَتَّبِعُونَ إِلَّا الظَّنَّ وَمَا تَهْوَى الْأَنْفُسُ ۖ وَلَقَدْ جَاءَهُمْ مِنْ رَبِّهِمُ الْهُدَىٰ
"...oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dođe od Gospodara njihova Uputa.“ (En-Nedžm, 23)
Isto je i sa drugim što je došlo u ovom značenju. Tako su dozvolili stvari koje je Allah zabranio jezikom Svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a za čiju zabranu ne postoji jasan tekst u Kur'anu, već oni time imaju za cilj da im se potvrde njihova mišljenja koja smatraju lijepim...
Od toga je i njihovo klevetanje govora u Kur'anu i sunnetu koji su na Arapskom jeziku bez poznavanja Arapskog jezika pomoću kojeg se razumijeva od Allaha i Njegovog Poslanika. Tako Šerijat zakidaju onim što su razumijeli i to kao vjeru ispovijedaju, odstupajući od onih kojima je znanje dato. Oni su u to zapali sa strane lijepog mišljenja o sebi i svome vjerovanju te da su oni dostojni idžtihada i izvođenja dokaza, a u stvari to nisu bili...
Istina je ono što se od Omera, radijallahu anhu, prenosi da je rekao: „Ovaj Kur'an je govor pa ga stavite na njegovo mijesto a nemojte njime vaše strasti slijediti“, tj. stavite ga na mijesto govora i nemojte ga izvoditi iz okvira toga, jer je to izvođenje sa njegovog Pravog puta u slijeđenje strasti. Od njega, radijallahu anhu, se također prenosi da je rekao: "Za vas se bojim dvojice ljudi: Čovjeka koji Kur'an tumači onako kako mu ne dolikuje i čovjeka koji zavidi svome bratu na imetku.“
Od Hasana se prenosi da mu je rečeno: Šta misliš o tome da čovjek uči Arapski jezik kako bi popravio svoj jezik i svoj govor? Svakako, reče on, neka uči. Doista će čovjek proučiti ajet i neće moći shvatiti njegovu poruku pa će stradati.
Od njega se također prenosi da je rekao: Upropastili su ih nearapi, koji Kur'an tumače na način koji mu ne dolikuje. (Nastaviće se...)
Prof. Enes Čaušević
Obrada: Dava Tim
0 comments: