DNEVNIK JEDNE MUSLIMANKE (2)

Našminkana muslimanka izađe u narod. Počela su dobacivanja, "A lijepe li djevojke", to joj je izmamilo osmijeh na licu, ali samo na kratko. Na putu prema kući osjetila je da iza nje neko korača. Ubrzala je korak i na tren pogledala iza sebe. Zaledila se od straha. Muškarac sa tetovažom, zverskim pogledom i bahatim osmijehom obratio joj se: "Stani mala, hajde da se družimo".

Ubrzala je korak, ali i on je. Nastavio je sa vulgarnim dobacivanjima kakve njene uši do tad, nisu nikad čule. Korila je samu sebe, "Htjela si biti našminkana kao Raza, teško tebi, teško tebi, zar da ti uzori budu FB likovi a ne ashabijke-žene iz vremena poslanstva, supruge i kćeri Allahova Poslanika ﷺ."

Srce joj je drhtalo od straha, tresla se kao prut, počela je da bježi i trči, suze su joj se slivale niz lice. Eh da je mogla sebe vidjeti u tom trenutku, maskara joj se od suza razlila po očima i licu, užas. Neki prolaznici su je u čudu gledali, možda su i pomislili da sam pobjegla iz neke duševne bolnice, a ovaj za mnom, juri da me vrati.

Eh narode moj, nije smiješno, situacija je jako ozbiljna. Šta je činiti. DOVA, jedino Allah mi može pomoći, pomislila je. Dozivala je Uzvišenog Allaha najljepšim imenima i plemenitim svojstvima, uporno je dovila i od Njega pomoć tražila i oprost za svoj grijeh molila.

A onda je ugledala poznato lice kako joj ide u susret. Allahu ekber! Allahu ekber! Bio je to Omer njen heroj, njen spasioc. Allah dragi joj se smilovao i odazvao se. Da li da se raduje ili da još više tuguje. Zar da je vidi u ovakvom stanju.

Omera je poznavala iz viđenja, bio je u istom džematu sa njenim babom. Za njega je često govorio da je bogobojazan i jako čestit vjernik, ne propušta sabah namaz u džematu, lijepog je ahlaka, pomaže braći kad god zatreba, uči vjeru od najboljih šejhova i daija, govori malo ali mudro, samo kad zatreba, te da bi u svemu mogao poslužiti kao primjer današnjoj omladini. Ponekad bi Omera sretala, a on bi joj samo kratko nazvao selam, a da je pritom ni u oči ne bi pogledao. Ipak, i to joj je bilo dovoljno da joj srce zaigra od sreće, a dušu ispuni neka neobjašnjiva toplina i radost. Na daljini bi ga vazda prepoznala, njegov ponosan i samouvjeren hod. Bio je visok i naočit, imao je kratku kosu, a lice mu je krasila duga crna brada. Omer je bio njena tajna, njeni djevojački snovi i njena maštanja, o njemu je pisala u svojoj poeziji, imala je nadu da bi jednog dana on mogao....ali...

Tetovirani mangup se odmah udaljio što je vidjeo Omera i njegov oštar preteći pogled.

Omeru je sve bilo jasno. Dok je ispraćao do kuće, održao joj je ders koji je ostavio duboke tragove na njenoj duši. Nikada neće zaboraviti njegove riječi:

"Sestro, zar tebi, jednoj muslimanki iz čestite vjerničke porodice, priliči da slijediš običaje nevjernika! Zar tebi, unuci Hatidže, Aiše, Esme i Fatime, radijallahu te’ala anhunne, priliči da dozvoliš da se nevjernici naslađuju tvojim ljepotom… Sestro, jesi li čula za naredbu Uzvišenog Allaha: 

وَقُل لِّلْمُؤْمِنَاتِ يَغْضُضْنَ مِنْ أَبْصَارِهِنَّ وَيَحْفَظْنَ فُرُوجَهُنَّ وَلَا يُبْدِينَ زِينَتَهُنَّ إِلَّا مَا ظَهَرَ مِنْهَا ۖ وَلْيَضْرِبْنَ بِخُمُرِهِنَّ عَلَىٰ جُيُوبِهِنَّ ۖ وَلَا يُبْدِينَ زِينَتَهُنَّ

"A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima".. (An En-Nur, 31). 

Na kraju joj je kratko poručio: "Čuvaj svoju ljepotu i svoje ukrase samo za oči jednog muškarca".

Babo je njen "slučaj" odmah riješio. "Sa školom si završila, ovo ti je bila škola života, uzmi pouku" i kratko dodao: "Moja je greška što te nisam poslao u medresu u Sandžak".

Te noći je do kasno, plakala na sedždi, i Allahu se dugo dugo zahvaljivala na svemu. Suzne su bile njene oči i zbog Omera. Nije sigurna da li nakon svega, i dalje ima nade....

Iz dubine svoje duše, tužno je šaputala: Smiluj mi se Allahu moj, samo me Ti možeš razumjeti.

Nastaviće se in shaa'Allah.

(u nastavcima pročitajte Medina pod hidžabom, Ko je njen prvi prosac, šta će biti sa Omerom i Medinom...).

Autor: Nahla bint Abdullah 

Prvi dio pročitajte ovdje: DNEVNIK JEDNE MUSLIMANKE - 1 DIO