Medina i Omer!
Imala je Medina nekoliko ponuda za brak, ali sve je odbila. Babo je poštovao njenu želju a majka je ponekad znala kazati. "Aman Medina Allah ti se smilovao, pa zar ti nije dovoljno da živiš rahat a ljubav će se vremenom roditi". Ne nije, u njenom srcu je bio samo Omer i ne bi mogla svoj život zamisliti pored drugog. Očekivala je i čekala da će je jednog dana zaprositi, ali nije... Šta ga je to spriječavalo, često se pitala...? Lomila se danima u sebi, šta joj je činiti, kako postupiti? Uzdala se u Allaha: "On će mi dati ono šta je hajr za mene"-pomislila je.
Klanjala je istiharu, proučila dovu i od Allaha zatražila da joj olakša odluku i podari bereket u njoj. Nakon toga osjetila je neopisivi smiraj i čvrsto je odlučila da postupi kao majka vjernika Hatidža radijallahu anha koja je zaprosila Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi we sellem. Ono što Medina nije znala je da je u isto vrijeme i Omer klanjao istiharu. Subhan'Allah dvije istihare u isto vrijeme a potpuno različite životne odluke. Da li će im se dunjalučki putevi razići, ili će Allah drugačije odrediti?
Tu noć je Omer do sabaha bio na sedždi i od Allaha tražio da mu otvori puteve koji Njemu vode. U njegovim dovama bio je Šam. Teška srca, trudio se da potisne svoju ljubav prema Medini samo zbog njenog dobra. Bila mu je često u mislima, tako slabašna i nježna poput latice pupoljka ruže. Slomljeno je njegovo srce, ali je on izabrao svoj put a ona... uzdahuo je i pomislio-njena ljepota krasiće nečiji drugi dom. On je potreban ummetu koji krvari. Užasne scene su mu stalno bile pred očima, vapaj djece, majki, sestara, porušeni domovi, razrušene kuće. Nedužna krv muslimana je prolivena, čast je pogažena...
Bio je sve bliži trenutku kada će otići. Zove me Šam majko. Nježno je brisao njene suze i govorio, nemoj majko moja, nemoj plakati, budi ponosna majka mudžahida in sha'Allah. Ovo je poziv, poziv i naredba Uzvišenog Allaha. Moram poći majko moja, mnogo moje braće preteklo me u dobru, kasnim majko moram ih stići, moje tijelo je ovdje ali je moja duša već sa njima. Obriši suze sa tvojih tužnih očiju majko moja, jer ovaj dunjaluk je prolazan, i dovi majko da nam se Allah smiluje da budemo zajedno u Džennetu vječnom. Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo, a sretan je onaj ko zasluži Džennet.
U danima kada se pripremao za put, stiže mu haber od Medininog baba, Hasana, da navrati do njega. Omer i sve džematlije su izuzetno cijenili Hasana i njegovu familiju. Hasan je bio mudar čovjek. Još prije je primjetio sjaj u Omerovim očima i blagi osmijeh na usnama, kad god bi Hasan pomenuo Medinu. Pohitao je Omer misleći da je u kakvoj potrebi, pa da mu što prije pomogne. Kada je stigao do njih kući, odmah je primjetio da je tu bila i Medina koja je stidljivo, pognute glave sjedela do svog baba. Njena nježna pojava, uvijek bi snažno uzburkala njegove emocije. Prvo što je Omer pomislio je da joj je neko zulum učinio a za nju je bio spreman grad zapaliti i život svoj dati, samo da odbrani njenu čast i ugled. Ali, ostao je zatečen, kada mu je Hasan rekao: "Omere, o dobri naš Omere, tebi je u ime Allaha, predajem u emanet, uvjeren sam da ćeš je dobro čuvati i paziti, da ćeš biti pravedan prema njoj, da ćeš je voljeti i cijeniti i da ćete se međusobno pomagati u dobru. Budi joj zaštitinik a ona tvoj smiraj, tvoja saputnica kroz život, tvoja najveća podrška i u blagodatima i u iskušenjima".
Subhan'Allah. Pred Omerom je zaista, teška odluka. "Uzvišeni Gospodaru moj"- pomisli Omer, "Da li je ovo iskušenje ili blagodat. Zar u ovom trenutku, zar baš sada kada sam odlučio da život svoj dam na Allahovom putu".
Šta će Omer uraditi, kakvu će odluku donijeti, čitajte u nastavku in sha'Allah.
Autor: Nahla bint Abdullah
Obrada: Dava Tim
0 comments: