ZAŠTO JE TEKFIR VAŽAN?

Na kraju teksta "Tekfir je Allahov propis, pa zašto ga odbijati", spomenuli smo zašto je važno da se obrati pažnja na ovaj propis i da se nauči onako kako ga je Allah objavio.

Glavni razlog važnosti tekfira – a radi čega je Allah i objavio ljudima Zakon – je uspostavljanje i održavanje reda koji Allah želi da vlada na Njegovoj zemlji. Nasuprot tome, postupanje i ophođenje ljudi prema ostalim ljudima po svom nahođenju i strastima, vodi ka pojavljivanju i održavanju smutnje i nereda, čemu smo svjedoci, a to ujedno izaziva i Allahovu srdžbu.

Rekao je Allah, subhanehu ve te'ala:

وَالَّذِينَ كَفَرُوا بَعْضُهُمْ أَوْلِيَاءُ بَعْضٍ ۚ إِلَّا تَفْعَلُوهُ تَكُنْ فِتْنَةٌ فِي الْأَرْضِ وَفَسَادٌ كَبِيرٌ

"A nevjernici su zaštitnici jedni drugima. Ne postupite li TAKO, nastaće smutnja na Zemlji i veliki nered." (El-Enfal, 73)

Rekao je ibn Kesir u vezi sa ovim ajetom: "(Ne postupite li tako) Tj. ne budete li se klonili mušrika i prijateljovali sa vjernicima, desiće se smutnja među narodom i pomiješaće se stvari, i pomiješaće se (ljudima) vjernik i nevjernik, pa će se desiti veliki i ogromni nered."

Pitanje tekfira, je veoma važno i bitno u vjeri, jer se na njega nadovezuju mnogi dunjalučki i ahiretski  i on je temelj na kojem se formira odnos prema ljudima, shodno njihovom imanskom stanju – a za šta se vezuju mnogi propisi.

Rekao je ibn Tejmijje, rahimehullah: "Znaj da su pitanja tekfira i tefsika (proglašavanja griješnikom) od pitanja koja spadaju u imena i propise za koje se veže prijetnja i obećanje na Sudnjem danu, a i prijateljevanje, neprijateljevanje, ubistvo i zaštita krvi na ovome svijetu." (Medžmu'ul-fetava 12/468)
I rekao je: "Opširan je govor ljudi o ovom imenu i pojmu zato što je on osovina vjere za koju se vežu propisi. Nema većeg imena za koje se veže sreća ili propast, hvala ili kuđenje, nagrada ili kazna, od imena imana i kufra. Stoga se ova osnova naziva mes'elom imena i propisa." (Medžmu'ul-fetava 13/58)

Uzmimo nekoliko primjera kako bi pojasnili povezanost tekfira sa šerijatskim propisima:

 1. Pitanje vladara:

●ako je musliman, dozvoljeno mu je da vlada muslimanima, a muslimanima je obaveza da ga slušaju i da mu se pokoravaju. Dozvoljeno im je da klanjaju iza njega, bore se pod njegovom zastavom, bio od dobar ili grješan, sve dok je musliman i dok sudi Allahovim šerijatom.
●s druge pak strane, ako je nevjernik, nije dozvoljeno da vlada muslimanima, niti je dozvoljeno dati mu prisegu, pomagati ga i prijateljevati sa njim. Namaz iza njega i borba pod njegovom zastavom nisu dozvoljeni, i obavezno je – ako postoji snaga i mogućnost – da se takav svrgne sa vlasti (ili da se radi na njegovom svrgavanju), kako bi se doveo vladar koji je musliman.

2. Propis onih koji pomažu vladare:

●Ako pomažu vladara koji je musliman i šerijat sa kojim vlada, rade na njegovom širenju i uspostavi među ljudima, takvi će biti nagrađeni i takvi se pokoravaju Allahu, te ih je obaveza voljeti i pomagati.

●Ako pomažu vladara koji je kafir ili koji sudi nevjerničkim zakonima, rade na njihovom širenju i uspostavi među ljudima, štite ih i saučestvuju u njima, onda takvi čine kufr i obaveza ih je mrziti i neprijateljevati protiv njih.

3. Pitanje starateljstva:

●Ako je čovjek musliman, može (generalno rečeno) biti staratelj i nadređeni, u braku, vlasti, imametu, skrbništvu, i slično tome.

●Dok ako je čovjek kafir, ne može biti staratelj u braku, vladar ili sudija među muslimanima, skrbnik muslimanske djece i sl.

4. Pitanje braka:

●Dozvoljeno je sklopiti brak sa muslimanom ili muslimankom (kada se ispune uvjeti za brak) kao i što je muslimanu dozvoljeno da oženi kršćanke i jevrejke (koje su čedne).

●Sa druge strane kafiru ili otpadniku od vjere, nije dozvoljeno da oženi muslimanku ili ako se u toku braka između muslimana desi otpadništvo, njihov brak se razvrgava i postaje neispravan.

5. Pitanje nasljedstva:

●Dozvoljeno je naslijediti muslimana koji umre, kao i što musliman može biti naslijeđen od strane muslimana kada preseli.

●Nije dozvoljeno, po većini učenjaka, naslijediti kafira koji umre, kao ni da kafir naslijedi muslimana koji preseli, ako ih veže rodbinska veza.

6. Propis mesa koje se zakolje:

●Ako musliman ili "sljedbenik knjige" (kršćanin ili jevrej) zakolje životinju koja je halal – u ime Allaha – dozvoljeno je da se jede.

●A ako neki drugi kafir mimo "sljedbenika knjge" ili murted (otpadnik) zakolje životinju – koja je sama po sebi halal – nije dozvoljeno da se jede.

7. Propis krvi i odmazde:

●Ubija se (vrši se odmazda) ako musliman namjerno ubije muslimana, ili se daje krvarina.

●A ako musliman ubije kafira ili murteda (svejedno namjerno ili nenamjerno) onda se ne ubija, dok se po pitanju krvarine propis razlikuje shodno stanju kafira, da li mu je krv zaštićena ili nije. (bilo džizjom, ugovorom ili garancijom)

8. Propis dženaze:

●Kada umre musliman, obaveza ga je gasuliti, klanjati mu dženazu, ukopati ga u muslimansko groblje i doviti za njega.

●Nije dozvoljeno klanjati dženazu kafiru ili murtedu, niti ga ukopati u muslimansko groblje, niti doviti za njega.

9. Propis ljubavi i mržnje:

●Obaveza je voljeti muslimana, prijateljevati sa njim i pomagati ga.

●Obaveza je mrziti i neprijateljevati sa kafirima, (sve shodno vrsti nevjernika) i nije dozvoljeno da se pomaže protiv muslimana.

10. Pitanje selama:

●Dozvoljeno i poželjno je poselamiti muslimana, a obaveza odgovoriti kada on poselami.

●Nije dozvoljeno započeti sa selamom kafiru ili murtedu.

11. Pitanje odazivanja:

●Ako musliman pozove obaveza mu se odazvati na poziv.

●A ako nevjernik ili otpadnik pozovu nije mu obaveza odazvati se na poziv.

12. Pitanje poistovjećivanja:

●Dozvoljeno se poistovjećivati sa muslimanom.

●Nije se dozvoljeno poistovjećivati sa nevjernicima i otpadnicima u stvarima koje su karakteristične za njih.

I tako dalje...

Drugim riječima, svakodnevni čovjekov život počiva na njegovom međudjelovanju sa drugim ljudima, samo je pitanje na kojem osnovu i na koji način će se on ophoditi prema ljudima.

Po Allahovoj vjeri to je na "imanskoj osnovi", tj. na osnovu vjere će ljude podijeliti, a zatim samo vidjeti koji je propis u vjeri za muslimane, a koji za nevjernike u dotičnoj situaciji, te će tako i postupiti.

I to je onaj red i harmonija koju Allah želi da uspostavi među Njegovim robovima, u suprotnom, ne budu li ljudi polazili od "vjerske osnove" i budu li primjenjivali propise muslimana na nevjernike, ili propise nevjernika na muslimane, napraviće haos i nered i pogodiće ih velika smutnja.

Zato je obaveza svakome pojedincu da nauči ove stvari i da ih shvati, jer će jedino tako postati ispravni sljedbenik Allahove vjere i korisni član zajednice koji uspostavlja red na Zemlji.

Ve billahi tevfik! 

Obrada : Da'va Tim