III - DIO
U djelu 'Tevdžih ve Tenbih ila Hevatis-Sajdi ve Muhibbih', na 5.strani stoji:
Treće pravilo: Onaj ko zakolje (prinese žrtvu) drugome mimo Allahu ili namjerno ne spomene Allahovo ime (prilikom klanja) to meso se neće jesti pa makar onaj koji kolje bio musliman ili Kitabija. Dokaz za to su riječi Allaha (u prijevodu značenja):
"Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, to je, uistinu, grijeh!" (6:121)
I Njegove riječi (u prijevodu značenja):
Onaj koji kaže: 'U ime Mesiha' ili Uzejra i sl. ili bude rekao: 'Ovo je za Bedevija' ili za Husejnija ili vlasnika kabura tog i tog pa nakon toga zakolje životinju kod kabura i sl. i ne spomene Allahovo ime, namjerno, što je poznato kod vračara (sihribaza) koji naređuju ljudima ko će otić kod njega (kabura) i zaklati ono što traže uslovljavajući to ne spominjenjem Allahovog imena; od svih ovih NIJE HALAL meso koje zakolju.
Što se tiče onoga ko zaboravi bismilu, kao što ćemo pojasniti, je pitanje oko kojeg se islamski učenjaci razilaze. Ono što preovladava kod mene kao jače mišljenje jeste da je takvo meso halal, zbog riječi Allaha:
رَبَّنَا لاَ تُؤَاخِذْنَا إِن نَّسِينَا أَوْ أَخْطَأْنَا
"Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!" (2:286) Pa je rekao: Učinio sam (tj.uslišao).
I zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Oprošteno je mome Ummetu greška, zaborav i ono na šta su prisiljeni..."
Što se tiče Ehlul Kitabije ako zaboravi spominjanje Bismile pri klanju da li je isti propis (dozvola tog mesa)? Tj.da li je halal to meso?
Ispravno mišljenje je da opraštanje prijestupa prilikom zaborava posebno samo za ovaj ummet mimo drugih. Prijašnji narodi su bili odgovorni i za zaborav. (Dakle, ako Kitabija ne spomene bismilu prilikom klanja to meso je HARAM i nije dozvoljeno, bilo da namjerno nije spomenuo ili iz zaborava)
Četvrto pravilo: Ako je onaj koji kolje nepoznat da li je dozvoljeno jesti to meso ili ne? Ili nam je način klanja nepoznat, da li je zaklano na šerijatski način ili nije?
Poruka ovog pravila je da kada nam je nepoznat način klanja tj.da li je životinja zaklana na šerijatski način ili nije kao i ako nam je nepoznat kasapin da li ispunjava uvjete onoga čije meso (životinje koju zakolje) je dozvoljeno jesti ili ne, te da li je ovo meso koje se uvozi od produkata Kitabija; tada je preče da se to meso ne jede.
Da bi smo pojasnili ovo pravilo u nastavku ćemo spomenuti dva bitna pitanja koja su u uskoj vezi sa ovim pravilom:
Prvo pitanje: Propis uvoznog mesa.
Drugo pitanje: Propis ulova Kitabija (onoga što Kitabija ulovi).
Propis uvoznog mesa
Ako se vratimo na spomenuto pravilo propis uvoznog mesa možemo svesti na sljedeće tačke:
- Uvozno meso iz muslimanskih zemalja je dozvoljeno po koncenzusu.
- Uvozno meso iz nemuslimanskih država a čiji stanovnici nisu Kitabije je haram po koncenzusu.
- Uvozno meso iz nemuslimanskih država a čiji stanovnici su Kitabije i znamo (poznato nam je) da oni kolju na šerijatski način od spominjanja Bismile prilikom klanja, presijecanje grkljana, dušnika i dvije žile kucavice. Ovo meso je halal jesti po koncenzusu.
- Uvozno meso iz nemuslimanskih država a čiji stanovnici su Kitabije ali ne kolju na šerijatski način ili NE ISPUNJAVAJU sve uvjete kod šerijatskog klanja koje smo pod brojem 3 spomenuli. Ovako meso nije dozvoljeno jesti niti ga uvoziti niti ga kupovati niti je zarada od njega halal. Dokaz su prethodno spomenuta pravila jer u ovoj situaciji životinja ili je udavljena i ubijena ili strmoglavljena i tome slično što nam je zabranjeno jesti.
- Uvozno meso iz nemuslimanskih država a čiji stanovnici su Kitabije ali nam nije poznat način klanja niti vjerovanje onoga koji kolje. Ova kategorija je predmet razilaženja među savremenim učenjacima.
Ima onih koji kažu da je to halal zbog riječi Allaha (u prijevodu značenja):
"A hrana onih kojima je data knjiga je vama dozvoljena."
Pa nam je dozvolio njihovu hranu i nije nas zadužio da istražujemo o načinu klanja i stanju onoga koji kolje. Sve dok hrana dolazi od njih mi radimo po osnovi a to je da je to meso uopšteno halal i ovo je tačno.
Drugo mišljenje: Da je ova kategorija mesa koje zakolju Kitabije a gdje nam je nepoznat način klanja i stanje onoga koji kolje HARAM kao što je to spomenuto u četvrtom pravilu. Vraćajući se na osnovu kada nam je nepoznat način klanja i stanje onoga koji kolje da je to strvina.
Prvo mišljenje je ispravnije a posebno jer su mnogi koji su putovali u te zemlje potvrdili da oni kolju na šerijatski način i to je potvrdila 'Ledžnetul-Ifta' ovdje kod nas u to vrijeme (KSA). Ali ako bi ostavio i nebi jeo tako meso radeći po sigurnijem to je dozvoljeno.
Dakle, sve se vezuje za pridržavanje onoga što se nalazi u njihovim knjigama u suprotnom neće biti dozvoljeno, zato obrati paznju na riječi šejha:
(*Koristi i poruke fetve:
- Spominjanje drugog imena mimo Allahova prilikom klanja, meso čini HARAMOM, a onoga koji kolje mušrikom.
- Ako musliman zaboravi Bismilu a htio je spomenuti, to meso je HALAL.
- Ako Kitabija zaboravi Bismilu to meso je HARAM i nije ga dozvoljeno jesti.
- Razilaženje oko propisa mesa kojeg znamo da je zaklao PRAVI Kitabija, ali nam je način klanja nepoznat. Šejh smatra da je ispravno da je to meso dozvoljeno, međutim, naveli smo mišljenja i jasne dokaze onih koji spominju činjenicu koje smo svi vjesni a to je, da Kitabije ne kolju više na šerijatski način, i da je u njihovim zemljama na snagu zakon o obavezi pikovanja, pucanja tj. ubijanja životinje prije klanja. Ta životinja dok se podigne dizalicama, dok dođe na red da se zakolje postaje strvina, kako je to detaljnije pojasnio dr. Safet Kuduzović, koji je lično i na licu mjesta istraživao ovo pitanje. Tako da što se osnove tiče mi kažemo da je dozvoljeno ono što zakolju Kitabije, ali ako im je osnova da kolju na šerijatski način. Ali ako sve govori i činjenice ukazuju da ne kolju na šerijatski način onda nema mjesta za razilaženje i stvar postaje jasna, to meso je HARAM.
- Što se tiče saopštenja Ledžnetul-Ifta, koje spominje šejh, izašlo je također saopštenje od strane Vijeća velikih učenjaka sasvim drugačije sadržine (قرار هيئة كبار العلماء بشأن اللحوم المستوردة) koje ćemo samo spomenuti a onaj ko hoće neka se vrati na to saopštenje i vidi detalje.*)
U istom djelu (U djelu 'Tevdžih ve Tenbih ila Hevatis-Sajdi ve Muhibbih'), na 10.strani stoji:
Međutim, sve ovo je uslovljeno onim što smo spomenuli u drugom pravilu od bitnih pravila za meso koje kolju ili ulove musliman ili Kitabija, pa smo rekli da je osnova dozvoljenost, sve dok se ne sazna nešto što će to meso učiniti haramom poput činjenja velikog širka, ili riddeta (otpadništva) i sl.
(*Koristi i poruke fetve:
- Ovim postaje jasno da meso životinja koje kolju Kitabije mora ispuniti uvjete šerijata inače biva strvinom i biva HARAM.
- Postoje otpadnici od Kitabija i ono što oni kolju je HARAM.*)
U djelu "Buhus fi Kadaja Fikhijje Mu'asire" na 433.stranici stoji:
Tako da nije dozvoljeno jesto meso životinja koje su oni zaklali sve dok se ne potvrdi da su ispunjeni svi uvjeti šerijatskog klanja. Tako da je meso koje se prodaje na pijacama evropskih država i koje se uvozi u muslimanske zemlje, zabranjeno iz puno razloga:
Ne postoji mogućnost da se provjeri vjera onoga koji kolje. Jer u tim državama ima obožavaoca kipova i vatre, ateista i sekularista veoma puno. Tako da se jekin (čvrsto ubjeđenje) ne postiže time što se kasapin pripisuje Kitabijama.
Kada bi se provjerom ili većinskim stanovništvom i ustanovilo da je kasapin Kršćanin nama nije poznato da li je on kršćanin u stvarnosti ili materijalista u ubjeđenju. A već smo ustanovili da veliki broj njih ne vjeruju u postojanje stvaraoca ovog kosmosa, tako da takav nije kršćanin u stvarnosti.
Kada bi se i ustanovilo da je kršćanin ili budemo uzeli propis spoljašnjeg (puko pripisivanje) da je takav zaista kršćanin POZNATO je da se oni ne pridržavaju šerijatskog načina klanja već životinju ili je dave ili je ubiju bez presijecanje vratnih žila ili koriste način koji sliči 'izazivanju vrtoglavice' (pikovanje) koji smo već pojasnili.
Ono što je sigurno (jekin) potvrđeno je da kršćani NE SPOMINJU Allahovo ime prilikom klanja. A ispravno mišljenje i ono što su zastupali skoro svi islamski učenjaci je stav da je spominjanje Bismile uvjet (šart) za dozvoljenost mesa životinja koje zakolju Ehlul Kitabije.
Kod postojanja ovih jakih razloga zabrane NIJE DOZVOLJENO MUSLIMANU da jede meso koje se prodaje na pijacama zapadnih zemalja SVE DOK SE NE UVJERI da je određeno meso zaklano na šerijatski način. U hadisu od Adija ibn Hatima, radijallahu anhu, je potvrđeno da je osnova kod mesa životinja ZABRANA sve dok se ne potvrdi da je dozvoljeno.
Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ulov koji ulove psi, ako budu pomiješani psi obučeni za lov i oni koji nisu istrenirani. Također je prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je po pitanju ulova rekao: "Ako ga nažeš utopljenog u vodu nemoj ga jesti, jer ti ne znaš jel ga voda ubila (udavio se) ili tvoja strijela."
Obavezno pročitati قرار هيئة كبار العلماء بشأن اللحوم المستوردة jer se u njemu nalazi saopštenje komisije za provjeru kompanija koje imaju sklopljen ugovor sa prehrambenim kompanijama u KSA u kojem se navodu da skoro ni jedna ta kompanija koja ima sertifikat HALAL proizvoda NE ISPUNJAVA uslove halala. Ako je tako sa njima šta tek reći za one koji uopšte nemaju taj sertifikat i koje halal ni ne zanima.
(*Koristi i pouke fetve:
- Propisanost ispitivanja i istraživanja kada postoji osnovana sumnja.
- Ako postoji mogućnost da je klanje izvršio ateista i sl.onda je to meso zabranjeno.
- Ako znaš da je kasapin onaj koji se pripisuje kršćanstvu to nije dovoljno, moraš znati da li se drži propisa islamskog klanja jer su u osnovi ostavili te propise.
- Spominjanje Bismile je uvjet da bi meso bilo halal, bilo da ga kolje Kitabija ili musliman. A Kitabije su ostavili skroz spominjanje Bismile prilikom klanja.
- Ako si siguran da u fabrici rade oni koji se drže islamskog načina klanja i oni koji se ne drže, pomiješani su, tada ti NIJE dozvoljeno da jedeš meso iz te klanice zbog gore spomenutih predaja.
- Oni koji imaju sertifikat halal mesa ne ispunjavaju uslove halala, šta tek sa onima koji nemaju ovaj sertifikat.*)
U djelu "Ujunur-Resail vel Edžvibeti alel Mesail (2/609) Abdullatif Alu Šejh kaže:
Riječi Allaha (u prijevodu značenja):
"I jedite ono pri čijem klanju je spomenuto Allahovo ime."
Su prokomentarisane da je ciljano meso životinja koje zakolju musliman ili Kitabija AKO pri tom klanju budu spomenuli Allahovo ime. (pogledaj Džami'ul Bejan od Taberija 7/11 kao i Tefsir Ibn Kesira 2/174)
Radeći tako po ajetu sure Maide:
"A hrana onih kojima je knjiga data je vama dozvoljena."
A već je prethodilo pojašnjenje ovog ajeta u govoru pisca.
I ovo je poznato i prihvaćeno mišljenje i po tom pitanju je mnogo istraživanja i govora napisano nema potrebe da ih spominjemo ovdje.
Međutim, od najvažnijih stvari je da neki istraživači (učenjaci) spominju da je mudrost dozvoljavanja onoga što zakolju Kitabije ta što oni prilikom klanja SPOMINJU ALLAHOVO IME i ne spominju imena njihovih božanstava prilikom klanja zbog jela ili mesa. (pogledaj Tefsir Ibn Kesira 2/21, Tefsir Kasimija 6/1858)
Ali ono što zakolju približavajući se tako drugima (prinošenjem žrtve) mimo Allahu to je HARAM pa makar i spomenuli Allahovo ime. (pogledaj Ibn Kesir 2/21) I spominju da je meso životinja koje zakolju drugi kjafiri mimo Kitabija zabranjeno jer oni ne spominju Bismilu i dozvoljavaju lešinu (strv).
(*Koristi i pouke fetve:
- Spominjanje Allahova imena prilikom klanja je uvjet i za Kitabije i za muslimane.
- Ako se spomene ime nekih njihovih božanstava to meso je HARAM.
- Ako prinose žrtvu nekome drugome mimo Allahu to je meso haram makar spomenuli Bismilu.
- Meso životinja koje zakolju drugi kjafiri mimo Kitabija je haram jer oni u osnovi ne spominju Bismilu. A kako smo vidjeli i sami Kitabije više ne spominju Bismilu tako da je meso životinja koje zakolju i Kitabije sada u našem vremenu haram jer ne ispunjavaju uvjete halala.
Fetva Ledžne Daime (22/420)
Kakav je propis mesa koje je prisutno na pijacama a zaklano je vani (van KSA), da li je dozvoljeno jedenje tog mesa ili ne?
Ako je kasapin životinja i ptica neko drugi a ne Kitabija, poput kjafira Rusije, Bugarske i njima sličnih ateista i onih koji odbijaju vjere onda ono što oni zakolju nije dozvoljeno jesti. Sve jedno da li spominje Allahovo ime ili ne. U osnovi dozvoljeno je meso životinja koje zakolju muslimani, samo. I izuzimaju se Ehlul Kitabije jasnim ajetom. Tako da ako je onaj koji kolje Ehlul Kitabija (jevrej ili kršćanin) i bude prerezao vrat (na šerijatski način) ili ubode ispod grla (način klanja deva) dok je ona živa (a ne da je prije toga ubijena pištoljem) i bude spomenuo Allahovo ime onda je to meso HALAL po jedoglasnom stavu, zbog riječi Allaha (u prijevodu značenja):
"Hrana onih kojima je data knjiga vam je dozvoljena."
Međutim, ako namjerno ne spomene Allahovo, ime niti ime nekoga drugoga, oko dozvoljenosti tog mesa ima razilaženja ali ako spomene ime drugoga mimo Allahova imena, onda se to meso neće jesti i to je strvina zbog riječi Allaha (u prijevodu značenja):
"I ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, to je uistinu, grijeh!"
Ako je udari u glavu pištoljem, ili je udari strujom pa ugine ona je od vrste 'ubijenih-mevkuza' životinja koja je zabranjena pa makar joj i prerezao vrat nakon toga. Allah, subhaneh, je ovu vrstu zabranio:
" Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno."
(*Koristi i pouke fetve:
- U osnovi dozvoljeno je samo meso životinja koje zakolju muslimani.
- Izuzimaju se Kitabije jer i oni praktukuju šerijatski način klanja. Međutim, vidjeli smo da su ostavili ovaj način klanja tako da se ovaj propis na njih više ne odnosi i vraća se na svoju osnovu a to je zabrana.
- Ako Kitabija ne spomene Allahovo ime da li je to meso dozvoljeno jesti postoji razilaženje a mi smo prije ustanovili da je ispravniji stav da NIJE dozvoljeno i da je to meso strvina.
- Ako se životinja bude pikovala ili udarala u glavu i sl. tako da ugine prije klanja to je meso haram makar ga klao kasnije na šerijatski način i spomenuo Allahovo ime.*)
Od onih koji su dozvolili meso koje zakolju Kitabije načeg vremena, našao sam jedino govor od šejha Usejmina. Međutim, odgovor je shodno postavljenom pitanju. Kako pitanje postaviš takav će i odgovor biti. Upitan je da li je dozvoljeno meso životinja koje kolju Kitabije. Iz čega se razumije da pitalac želi da zna osnovu. Na šta je šejh i odgovorio da jeste dozvoljeno, spomenuo ajet kao dokaz i na osnovu pitanja dao odgovor.
A da je šejhu spomenuto da oni ne praktikuju šerijatski način klanja i da je u njihovim državama obavezno ubijanje životinje na razne načine prije klanja i da ne spominju Allahovo ime prilikom klanja i sl. sigurno da bi se odgovor razlikovao.
Pored tog govora, nisam našao da je neko uopšteno dozvolio meso životinja koje kolju Kitabije ali da bi se ispravno razumio odgovor neminovno se mora vidjeti i postavljeno pitanje.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio : Šerijatska komisija "Dava Tim
Uredio: Da'va Tim
Za čitanje prvog i drugog dijela odgovora o HALAL mesu, pritisnite na sljedeće linkove:
0 comments: