DODATAK O HALAL MESU - 'Propis mesa koje se uvozi iz neislamskih država'

Od argumenata koji jasno ukazuju na ovo, jeste i članak koji je objavio časopis "El-Mudžtme'a El-Kuvejtijje" u svom ramazanskom izdanju 1398 h.g. broj: 364, str.br. 46-48, u izvještaju zastupnika organizacije "Rabitatu El-Alem El-Islami", i imama Islamskog centra u Brazilu. Rezime ovog članka slijedi: 

"Podnosim vam sljedeće: Odredbom Uzvišenog Allaha, dobio sam radno mjestu u Islamskom centru u Brazilu, gdje se od skora i nalazim, čime mi se pružila pogodna prilika da sprovedem neka istraživanja vezana za klanje i njegove metode koje se ovdje koriste. Ovo je inače tema o kojoj se puno raspravljalo, i iznesena su mnoga različita mišljenja o njoj. Radi ovoga, posjetio sam neke klaonice. Jedna: gdje se kolju samo goveda; druga: gdje se kolju samo bravi i uz njih, da oprostite, klaonica za svinje; i treća u kojoj se kolju kokoši. 

Ovim sam prekinuo sve nejasnoće i nedoumice u pogledu ove mnogo polemisane teme. Uvjerio sam se da se način klanja sastoji od surovog udarca teškim čekićem u glavu životinje, u predjelu mozga između rogova bika, što ga odmah baca na tlo, ispruženog i mlitavog jezika ne pokazujući nikakve znake života. Odmah nakon usmrćivanja, životinja se guli i prerađuje, a zatim se njeno meso transportuje u trgovine.

Ostaje da spomenem, za nas bitan detalj vezan za klanje kokoši, imajući u vidu da neke islamske zemlje kao što su Kuvajt i Saudijska Arabija, uvoze kokošije meso iz Brazila. Izvoznici u ovoj zemlji obraćaju se nekim predsjednicima islamskih organizacija ovdje, i traže od njih potvrdu da je način klanja koji oni koriste islamski i šerijatski. Ovi siromasi i pored toga što ne poznaju ni osnovne obaveze svakog muslimana, a da ne govorimo o preciznim šerijatskim pitanjima kao što je ovo, usuđuju se izdati ove potvrde, uz novčanu nadoknadu za sve to. Otkrio sam tokom svog obilaska ovu metodu klanja, koja se po njihovom mišljenju smatra islamskom, a u stvarnosti ona je sasvim oprečna islamu, s obzirom da se kroz kljun kokoši uvuku polukružne makaze u unutrašnjost, zatim se na donjem dijelu glave siječe vratna kost i samim tim kičma. Na ovaj način kao da je vrat kokoši presječen straga, jer je kičmena moždina koja se nalazi u kičmi presječena bez efektivnosti šerijatskog klanja pri kojem se pruža prilika da se krv ispumpa… Dohvatio sam nekoliko mrtvih kokoši koje su bili potčinjene ovoj metodi i pažljivo rasporio svaku od njih na vratu nožem. Ustanovio sam da su obje vratne vene, jednjak i dušnik čitavi i netaknuti, a već sam pojasnio da je pravac sječenja usmjeren na vratnu kost iznutra… Skidajući obavezu sa sebe pred Uzvišenim Allahom, zahtijevam da se o ovome obavijeste svi nadležni organi u islamskim zemljama koje uvoze meso iz vana, a posebno iz Brazila, kako bi se ostvarilo pravedno rješenje ispravljanjem ovih grešaka, obavezivanjem odgovornih za uvoz ovih mesa sa pravnim šerijatskim rješenjima i posebnim potvrdama izdatim od pouzdanih i provjerenih institucija u čijoj se to nadležnosti nalazi. Naši narodi su amanet na vratovima njihovih pastira."

Ovdje ćemo navesti fetvu napisanu na ovu temu od poštovanog i uvaženog predsjednika Vijeća visokog sudstva u Saudijskoj Arabiji šejha Abdullaha ibn Muhammeda ibn Humejda, koja je uslijedila kao odgovor na pitanje koje ovdje navodimo: "Kakav je propis mesa uvezenih iz vana, konzerviranih i nekonzerviranih, čija se upotreba raširila po gradovima i selima i postala su od opšte potrebe da skoro nema kuće u kojoj se ono ne koristi, da li je osnova u ovim mesima dozvola ili zabrana? Molimo vas da nam ovo detaljno pojasnite, imajući za to nagradu kod Uzvišenog Allaha?"

U odgovoru na ovo pitanje stoji: "Osnova u snošaju i životinjama jeste zabrana. Snošaj ne biva dozvoljen osim kada se sklopi bračni ugovor kod kojeg su ispunjeni svi njegovi uslovi koji se postavljaju za njega i koji obuhvata sve svoje temelje. Takođe, jedenje mesa životinje nije dozvoljeno osim kada utvrdimo njeno šerijatsko klanje, koje je obavljeno od strane onoga čije se klanje u Šerijatu uzima u obzir. 

Uzvišeni Allah je zabranio strv, krv, meso svinje i ono što je u nečije drugo, a ne Allahovo ime zaklano. I zabranio je udavljeno i ubijeno, i što je strmoglavljeno , i rogom ubodeno, i ono što je zvijer načela, osim ono što je preklano. Ovo ukazuje da je osnova u životinjama zabrana osim ono što je zaklao musliman ili sljedbenik Knjige, i to presijecanjem dušnika, jednjaka, i dvije vratne žile, po mišljenju jednog dijela islamskih učenjaka. Ako je zemlja iz koje se uvoze ova konzervirana mesa islamska, ili zemlja sljedbenika Knjige ili su oni većina u njoj, i u običaju im je da kolju šerijatskom metodom, nema sumnje da su ova mesa dozvoljena.

Ali ako su izvoznice tih mesa zemlje u kojima je običaj da kolju davljenjem ili udarcem u glavu ili elektro-udarom i sl., nesumnjivo je da su ona zabranjena. Također, ono što zakolje nemusliman, onaj koji nije od sljedbenika Knjige, poput idolopoklonika, vatropoklonika, kadijanija, komunista i dr. nije dozvoljeno. To je zbog toga što se za klanje koje dozvoljava upotrebu mesa uslovljava da onaj koji kolje bude musliman ili sljedbenik Knjige, da bude pri pameti, tj. da posjeduje odluku i namjeru. Meso životinje koju zakolju svi drugi mimo ovih nije dozvoljeno.

Ako se ne zna stvarnost mesa, da li je zaklano šerijatskom metodom ili ne, niti stanje države iz koje se uvozi, i ne zna se ko su ljudi koji su obavili klanje, tada nema sumnje u zabranu tog mesa, radeći po pravilu islamskog zakonodavstva prevladavanjem strane zabrane, koje glasi: 'Kada se pomiješa dozvoljeno sa zabranjenim, prevladava strana zabranjenog', što važi za zaklane životinje, ulov, kao i za bračni ugovor. Ovo pravilo konstatirali su veliki islamski učenjaci, od kojih su i šejhu-islam Ibn Tejmijje, istaknuti učenjak Ibnul-Kajjim, el-hafiz Ibn Redžeb i dr., također el-hafiz Ibn Hadžer El-Askalani, imam En-Nevevi, i mnogi drugi. Svoj stav argumentiraju predajom koju bilježe Buharija i Muslim u svojim vjerodostojnim zbirkama hadisa i dr. učenjaci, u hadisu od Adijja ibn Hatima da mu je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve ala alihi ve selleme, rekao:

'Kada ka divljači šalješ svoga lovačkog psa i spomeneš Allahovo ime pri tome, jedi. Ako sa njim kod ulova nađeš drugog psa, nemoj da jedeš.' 

Ovaj hadis ukazuje da ako kod žrtve nađe sa svojim psom drugog psa, nije mu dozvoljeno da je jede, prevladavajući stranu zabrane. Pri ovom ulovu spojilo se dozvoljeno sa zabranjenim. Dozvoljeno jer je poslao psa za lov, i zabranjeno jer je strani pas učestvovao u tome, zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, ovdje zabranio jedenje žrtve. U drugom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, kaže:

 'Ako divljač pogodiš sa svojom strijelom a zatim padne u vodu, nemoj da je jedeš.' (Muttefekun alejh) 

A u predaji kod Tirmizije navodi se: 'Ako budeš znao da ju je tvoja strijela ubila i ne nađeš na njoj tragove zvijeri, dozvoljeno ti je da je jedeš.' Tirmizi za ovu predaju kaže da je hasen-sahih, tj. vjerodostojna.

Ibn Hadžer u poglavlju o lovu pojašnjava:

'Trag koji se nađe pri žrtvi, osim pogotka strijele, obuhvata trag od strijele drugog lovca i druge uzroke smrti divljači, pa nije dozvoljena zbog neznanja šta ju je usmrtilo' - a kod njegovih riječi, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme: 'A zatim padne u vodu, nemoj da je jedeš' - Ibn Hadžer kaže: 'Jer u tom slučaju postoji nedoumica šta ju je ubilo, strijela ili se utopila u vodi. Ako bi se ustanovilo da ju je strijela ubila i da nije pala u vodu osim nakon toga, bila bi dozvoljena.' 

Nevevi u komentaru Muslimove zbirke, kod ovog hadisa kaže:

 'Ako lovac pogođeni ulov nađe u vodi, on je tada zabranjen po mišljenju većinskog dijela islamskih učenjaka.' Er-Rafi'j pojašnjava: 'Ako se pogođeni ulov nađe prije nego što taj pogodak kod njega prouzrokuje pokrete kao pokrete zaklane životinje, i prikolje je, biva dozvoljena.' Ovo ukazuje da ako bi znali da ju je strijela ubila bila bi dozvoljena. (u skraćenoj formi prenešeno iz Fethul-Barija)

El-Hattabi kometarišući prethodni hadis kaže:

'Zabranio mu je da jede ako je nađe u vodi zbog mogućnosti da se utopila u njoj i da je to razlog smrti, a ne od lovačkog psa koji je šerijatsko sredstvo za lov. Isto tako ako na ulovu nađe trag strijele drugog lovca.' Pravilo je da se u olakšicama moraju ispuniti njeni uslovi zbog kojih bi bila dozvoljena, i ukoliko neki od tih uslova izostane, vraća se propis u svoje prvobitno stanje zabrane."

Iz navedenog se ogleda zabrana uvoznih mesa iz vana na način koji je već pojašnjen. Pravila islamskog zakonodavstva ukazuju na njenu zabranu kao što se to razumije iz hadisa Adijja i drugih hadisa, kada prilikom lova sudjeluje uz lovačkog psa i drugi pas, i kada lovac pogodi divljač svojom strijelom, a ona potom padne u vodu, zbog mogućnosti da se utopila. Predaja koju prenosi Tirmizi za koju on kaže da je vjerodostojna: "Ako znaš da ju je tvoja strijela ubila, i ne nađeš na njoj tragove zvijeri dozvoljeno ti je da je jedeš", iz nje se podrazumijeva ako bi našao trag zvijeri ne bi mu bila dozvoljena. Iz ovoga možeš zaključiti da kada se pri jednoj stvari nađe ono što je čini dozvoljenom i ono što je čini zabranjenom preteže strana zabranjenog.

Što se hadisa A'iše, radijallahu te'ala anha, tiče, kojeg prenose Buharija i Muslim i dr. u kojem ona pita Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, pa kaže:

 "Donose nam meso ljudi koji su skoro primili islam, a ne znamo da li su spomenuli Allahovo ime? - odgovorio je, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme: "Spomenite vi i jedite." 

Ovaj hadis nije dokaz da su ova uvezena mesa dozvoljena jer govori o ljudima muslimanima koji su skoro primili islam za razliku od ovih ljudi koji su zaklali životinje čije se meso uvozi, oni nisu ni muslimani niti sljedbenici Knjige, nego je njihovo stanje za nas nepoznato.

I kao što smo to ranije pojasnili, ako stanovnici neke države ili njihova većina kolju šerijatskom metodom, a muslimani su ili sljedbenici Knjige, dozvoljeno je ono što zakolju. Dok ako to rade nešerijatskom metodom kao npr., da to obavljaju davljenjem, ili udarcem u glavu, ili električnim udarom, tada su ta mesa zabranjena. U slučaju da se ne zna koju su metodu upotrijebili pri klanju, to meso je zabranjeno prevladavajući strana zabrane. To što većina ljudi, da je Allah na pomoći, jede ovu vrstu mesa bez osvrta da li je zaklana šerijatskom metodom ili ne, ništa ne znači.

Razmatrajući ova dva mišljenja postaje jasna ispravnost drugog, da je ova vrsta mesa haram, strogo zabranjena. To zato što pravila islamskog zakonodavstva i jasni argumenti koji su u pogledu njega spomenuti ukazuju na to. 

Pojašnjenje ovoga u sljedećim tačkama:

• 1) Allah zabranio je mesa životinja koje uginu bez šerijatskog klanja u ajetu: "Zabranjuje vam se strv … osim ono što ste preklali." (Maida, 5).  Po ovoj osnovi meso životinje kod koje nije ostvareno šerijatsko klanje je strogo zabranjeno.

• 2) Šerijatski tekstovi, koje je istaknuti učenjak Abdullah spomenuo u svojoj fetvi, pojašnjavaju da kada se pri jednoj stvari spoji halal i haram preteže strana harama. Kod ovih mesa postoji sumnja na kakav su način te životinje zaklane, da li šerijatskom metodom pa da budu dozvoljene ili nešerijatskom pa da budu zabranjene, i u tome prevladava strana zabranjenog kako su to konstatovali veliki islamski učenjaci od kojih je istaknuti učenjak neke imenovao u Fetvi.

• 3) Prosto je nemoguće uz ove ogromne količine mesa, kokošijeg i drugog, kojim se snabdijeva svjetsko tržište da je svaka životinja pojedinačno zaklana šerijatskom metodom ispunjavajući pri tome sve što se za to uslovljava.

• 4) Raširenost ateizma, udaljenost od vjere i šerijatskih propisa preteže u ovom vremenu kod većine ljudi. Malo je onih koji su iskreni i koji zaslužuju povjerenje. Zbog toga se ne treba oslanjati na tvrdnje izvoznika mesa niti pečate na njihovim ambalažama da je ono halal, i da je životinja bila podvrgnuta šerijatskoj metodi klanja, pogotovo kada znamo da su nađene kokoši u tim pakovanjima sa čitavim, neprerezanim vratom, kao što nalazimo te pečate na ambalažama životinja za koje se ne uslovljava šerijatsko klanje, poput ribe.  Ovo pokazuje da je ovaj pečat samo lažna reklama kojoj je prvenstveni cilj unaprjeđivanje prometa ovih mesa, i grabež novca na nepraveden način.

• 5) Oni koji su dozvolili ovu vrstu mesa oslanjaju se na opšte značenje kur'anskog ajeta: "i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je Knjiga data". Ovaj ajet je opšteg i bezuvjetnog značenja kojeg su ograničili i pojasnili drugi šerijatski tekstovi kao što su riječi Svevišnjeg Allaha: "Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto - osim ako ste ga preklal - i šta je na žrtvenicima žrtvovano" (Maida, 3) i sa tekstovima koji ukazuju na to da ako se pri jednoj stvari nađe halal i haram da preteže strana harama.

A Uzvišeni Allah najbolje zna!!! 

Prevedeno iz knjige "El-'At'ime ve ahkamu es-sajdi ve ez-zeba'ih" cijenjenog autora dr. Saliha ibn Fewzana ibn Abdullaha El-Fewzana, člana Stalne komisije za fetve i naučna istraživanja u Saudiskoj Arabiji i drugih naučno islamskih institucija.

Preuzet sa stranice: www.ummet.at 

Obrada : Da'va Tim

Za čitanje tekstova o halal mesu, kliknite na sljedeće linkove:

1. DIO

2. DIO

3. DIO