Uzroci slabljenja ustrajnosti na Pravome putu 4 - Prof. Enes Čaušević

Zapostavljanje rada po pravilu "Prevencije“ kod nekih koji izdaju šerijatsko-pravna saopćenja – fetve. Tu je i pomanjkanje razumijevanja stanja pitanja o kojem se fetva daje te nepažnja prema lukavstvu i prevari nekih koji traže fetvu što neke muftije gurne u izdavanje samih fetvi pri čemu ne paze na posljedice tih fetvi. Ovo može izazvati određene štete i zla u muslimanskim sredinama. Upravo to se dešava danas kada slušamo neke fetve kojima se raduju ljudi slabog imana i koje pokvarenjaci čekaju kako bi ih upotrijebili u svojim pokvarenim planovima. U narednom izlaganju će doći, inašaallah, diskusija o pravilu "Prevencije“ i neophodnosti obzira prema ovom pravilu prilikom davanja fetvi ljudima u vezi s pitanjima i dešavanjima koja im dolaze.

Imam Ibnul-Kajjim, rahimehullah, u svome govoru o koristima vezanim za fetvu, između ostalog, rekao je: »Četrdeset četvrta korist: Njemu, tj. muftiji, kada mu dođe pitanje u kome je pokušaj da se prevarom neka obaveza-vadžib obori, ono što je zabranjeno ohalali, lukavstvo ili neka obmana, zabranjeno je da u tome pomogne onoga koji fetvu traži, da mu ukaže na ono što traži, ili da mu da fetvu na osnovu formalnosti preko koje će doći do svoga cilja. Muftija treba da prepozna lukavstvo, prevaru i stanje ljudi. On ne treba o njima lijepo misliti već mora biti oprezan, pronicljiv, da razumi stanje i postupke ljudi, gdje će se pripomoći svojom učenošću u vjeri. Ako ne bude takav, skrenut će a i druge će skrenuti. Koliko je pitanja čija je vanjština lijepa a njegova nutrina lukavstvo, prevara i nepravda...«

Uglavnom, nejasnoće dolaze usljed pomanjkanja ispravnog znanja o Šerijatu i povećanja neznanja. One se javljaju usljed pomanjkanja učenih, onih koji spajaju između učenosti, opreznosti i razumijevanja situacije, ili kad oni postoje ali je njihov utjecaj u ummetu isuviše mali.

Uzroci koji vode u šehveta – strasti

Ovo je vrsta uzroka koji slabe ustrajnost u Allahovoj vjeri čiji izvor nije manjak znanja ili nejasnoća u poznavanju šerijatskog propisa, već je njegov uzrok strast, prohtjev i slabost vjerskog podsticaja. Onaj ko upada u prijestupe zbog strasti nije to učinio što nije znao šerijatski propis o tome. Naprotiv, on zna da je to haram. On to samo radi zbog slabosti svoga imana i strpljivosti, prilagođavajući se svojim prohtjevima i strastima, ili prilagođavajući se strastima nekog drugog za čijim zadovoljstvom traga i čije se srdžbe boji.

Spomenut ćemo neke najvažnije uzroke:

Pristupačnost područja koja kvare ljude gdje najznačajniju ulogu imaju mediji (pisani, audio i video) koji su skoncentrirani na podsticanje strasti te širenje i olakšavanje razvrata među ljudima. O tome brigu vode ljudi koji siju nered po Zemlji, bilo da se radi o onima koji upravljaju subjektima koji taj nered čine ili onima koji su im omogućili da taj nered šire. Podršku tome daje slab odgoj i slab vjerski stimulans kod mnogih ljudi te njihova sklonost strastima. Oni se na to navikavaju, svoja srca i kuće tome prepuštaju, tako da mladež sa tim odrasta a stariji s njim stare, la havle ve la kuvvete illa billahil-alijjil-azim. Neki se dobronamjerni ljudi odupiru ovim strastima i šteti, te prvobitno zajedno sa svojim porodicama to izbjegavaju. Međutim, jačina struje nereda te žestina pritiska iz kuće i van nje s kojim se suočavaju, neke od njih učini nemoćnima u pružanju otpora i postojanosti; te na kraju i sami polože oružje. Teško mu je držati žeravicu i tako u korak sa svakodnevnicom, te strastima i prohtijevima ljudi pada kao žrtva. Možda mu na početku bude teško, ali uskoro s protokom vremena on se s tim zlom saživi i da Allah sačuva, svom prohtjevu se preda. Ovo je skrivena opasnost koja vreba u harmonizaciji ličnih prohtjeva sa prohtjevima drugih, gdje se šejtan ne zadovoljava jednim korakom popuštanja već radi na mnogo više koraka u popuštanju i oslobađanju od Šerijatskih propisa. Na šejtanske korake Uzvišeni Allah nas je upozorio riječima:

 وَلَا تَتَّبِعُوا خُطُوَاتِ الشَّيْطَانِ ۚ إِنَّهُ لَكُمْ عَدُوٌّ مُبِينٌ

 "... i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni.“  (El-Bekara, 168) 

Sve dok čovjek osjeća kajanje, priznaje počinjenje zabranjenog, te radi na njegovom ostavljanju i pokajanju; takav je još u dobru i nadati se je da će mu Allah oprostiti. A ako stvar ode do te mjere da on ove prijestupe opravdava i utemeljuje, miješa svoju strast i prohtjev sa nejasnoćom kojom svoj grijeh i prijestup prikriva, e to je tek nevolja. Upravo to je podvaljivanje, a kod Allaha trikovi ne prolaze. Ovakav sigurno neće napustiti svoj grijeh osim ako to Allah bude htio.

Prof. Enes Čaušević 

Obrada : Dava Tim