Rekao je Uzvišeni: "I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su zaista, pouke za ljude koji razmišljaju." (Prijevod značenja Er-Rum, 21.)
Govorili su joj, dovi Allahu, samo od Njega traži da ti ispuni želje, a onda se prepusti odredbi Uzvišenog i budi strpljiva, čekaj... Nikada ni jednog trenutka Medina nije gubila nadu u Njegovu milost i zaista... ovo je njen dan, dan kada joj se Allah smilovao, dan kada joj je Allah ispunio njenu želju, njen djevojački san, da se uda za onog koga iskreno voli u ime Allaha.
Prvo što je uradila na dan svoga vjenčanja, je da se dugo na sedždi zahvaljivala Allahu, i obraćala Mu se najuzvišenijim imenima i plemenitim svojstvima: "Hvala ti Gospodaru moj Plemeniti Milostivi, hvala Ti za ovu neizmjernu sreću i zadovoljstvo u mojim prsima, sva hvala i zahvala pripada samo Tebi, Gospodaru svih svjetova, samo Ti upravljaš našim srcima i samo Ti daješ ono što je za nas najbolje".
Njena nježna pojava u bijeloj vjenčanici, ispunila je posebnim sjajem njen roditeljski dom. Tu su bile njene najbolje drugarice koje su je šminkale i uredjivale , razdragano su lepršale oko nje, govoreći joj da ljepšu nevjestu još nisu vidjele. Trudila se Medina da bude jaka i izdržala je da ne zaplače sve do zadnjeg trenutka kada se opraštala od svojih roditelja. Njeno nježno i osjećajno srce nije izdržalo a suze su same navirale na njene oči kada je drhtavim glasom rekla: "Oprosti mi majko moja, oprosti mi babo moj, oprostite mi u ime Allaha ako sam vas ikada uvrijedila, ako vas u nečemu nisam poslušala. Tražim vam halal za sve"...
Njene riječi su sve prisutne duboko dotakle do suza, a rastanak majke i kćerke, bio je jako dirljiv. Dugo su stajale zagrljene u tišini koju su prolamali tihi uzdasi prisutnih, a majka se potom od nje oprostila riječima: "Halal neka je sve, dobra kćeri moja, sve ove godine, bila si mi jako poslušna zato poslušaj još ovaj moj savjet. U braku ćeš insha'Allah biti sretna onoliko koliko budeš poslušna svom mužu. Nemoj mu se suprotstavljati, kada je ljut-oraspoloži ga, kada je tužan-razveseli ga, budi mu oslonac u svemu, a sabur neka ti bude, bude glavno oružje u svim iskušenjima. Allah neka vas čuva i pomogne".
Babo je čvrsto zagrlio, i drhtavim glasom uputio dovu: Neka ti Allah podari bereket, i neka je na tebe Njegov bereket, i neka vas sastavi u svakom dobru. (Barekellahu leke, ve bareke ‘alejke, ve džeme’a bejnekuma fi hajrin). Spustio je bijeli veo preko njenog lijepog lica i tužnih očiju punih suza, i predao je u emanet njenoj novoj porodici. Mlada golubica bijela napustila je roditeljsko gnijezo. Sve se potom odvijalo ubrzano. Obavljeno je šerijatsko vjenčanje i skromna gozba za najbližu rodbinu i džemat.
Došla je Medina u njen novi dom, i već na prvom koraku osjetila je toplinu i ljubav u njemu. Omer je živjeo samo sa majkom. Ona je Medinu dočekala raširenih ruku i vidjela se iskrena radost u njenom pogledu i riječima: "Dobro nam došla Medina kćeri moja, hvala Allahu kada sam dočekala ovaj trenutak. Nije je puštala iz svog zagrljaja ... od tog trenutka Medina će joj biti utjeha i podrška u iskušenjima koja im predstoje."
Kada su tu noć, posljednji gosti otišli, vrata od bračne sobe mladenaca se zatvoriše i oni konačno ostadoše sami. Omer je podigao bijeli veo sa njenog lica, i gledao je zaljubljenim očima koje nisu mogle da sakriju njegovu ljubav koju je dugo, dugo osjećao i potiskivao duboko u sebi. Voljena moja- tiho je prošaputao.
Supružnici su klanjali dva rekata nafile a kada su završili sa namazom, Omer je proučio dovu: (Allahumme barik li fi ehli. Ve barik lehum fijje. Allahummerzukhum minni verzukni minhum. Allahummedžme’ bejnena ma džema’te fi hajrin. Ve ferrik bejnena iza ferrakte fi hajrin). "Gospodaru, podari mi bereket u mojoj ženi. I njoj u meni. Gospodaru, daj da ima nafaku (u imetku i porodu) od mene i ja od nje. Učini da naš sastanak i život bude samo dobro. A ako nas rastaviš, daj da i u tome bude dobro".
A potom? Za kraj citiramo riječi jednog pjesnika koji je rekao: "Postoje tajne koje se čuvaju samo između dva zaljubljena srca i četiri zida, i postoje riječi koje se šapuću tiho, samo na uho... "
Autor: Nahla bint Abdullah
Obrada: Da'va Tim
Sa ovim završavamo prvo poglavlje Dnevnika jedne muslimanke. Cijenjeni naši čitaoci, izjasnite se da li želite da otvaramo nove stranice njenog dnevnika.
Samo nastavite sa radom, zanimljive su ove priče o Medini
ОдговориИзбриши