Imam Ahmed, dva šejha i Ibn Ishak bilježe da je ‘Aiša, radijellahu anha, rekla: “Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, došao u Medinu, bila je to zemlja najviše pogođena groznicom i njezine doline imale su najneukusniju vodu i zbog toga je mnoge ashabe zadesila patnja i bolest. A Allah je Svoga Poslanika zaštitio od toga.” (Buhari i Muslim)
Hišam je rekao: „Njena epidemija (grada Medine) bila je već poznata prije islama. Ako je jedna dolina bila zaražena i čovjek joj se približio, reklo bi mu se: 'Krikni kao magarac!', kada bi to učinio ne bi mu ta dolina naštetila.“ Jedan pjesnik je rekao, približavajući se Medini: „Doista, ako se iz straha od propasti naviknem na krik magarca onda sam uistinu slabić.“ [Poezija]
Bilježi se u dva sahiha od ‘Aiše, radijellahu anha, da je Bilal (Ibn Reba) kada je obolio rekao: “Allahu moj, učini prokletim Šejbeta ibn Rebi'u, Utbeta ibn Rebi'u i Umejju ibn Halefa, koji su nas protjerali iz naše zemlje u ovu zemlju groznice.“ ‘Aiša radijellahu anha, je obavijestila Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, o tome, a on prouči dovu: ‘Allahu moj, učini da zavolimo Medinu kao što volimo Meku i još više; podaj nam u njoj zdravlje, blagoslovi nam plodove u našim pregrštima i mjericama, i prenesi groznicu iz nje u Džuhfu..” ‘Aiša, radijellahu anha, je dodala: “Kada smo stigli u Medinu bila je najnezdravija od Allahovih zamalja i u dolini Besan (dolina kod Medine) je tekla nečista i obojena voda.”(Buhari I Muslim )
Ibn Battal, rahimehullah, je rekao: “Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio kako su napadnuti njegovi ashabi groznicom i bolestima, pobojao se da će zamrziti to mjesto jer duše odbijaju ono što mrze. Zbog toga je uputio dovu Allahu da otjera bolest, da zavole Medinu kao Mekku ili još više.”
To je dakle bila groznica u Medini koja je napala ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i bila je čak uzrok da ‘Aiša, radijellahu anha, kaže o svome ocu i Bilalu kada su obolili: “Rekla sam: ‘O Allahov Poslaniče, oni nisu pri razumu i nisu pri svjesti od žestine groznice.’” Neki od onih koji su se iselili vratili su se i nisu mogli podnijeti bolest koja je bila prisutna u Medini, kao što je zabilježeno u dva Sahiha, a od Muslima se prenosi da je došlo osam ljudi iz plemena Ukl kako bi dali prisegu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ali nisu podnosili klimu u Medini i razbolili su se.
U Sahihul-Buhari se prenosi da su izbjegavali da žive u Medini, a u Musnedu od imama Ahmeda se prenosi da su došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli mu da su vlasnici stoke (beduini) i da nisu poljoprivrednici i žalili su se na groznicu u Medini.
U Sahihu se bilježi da je Džabir Ibn ‘Abdillah, radijellahu anhu, rekao da je jedan beduin dao prisegu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obolio je u Medini pa je otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: “O Allahov Poslaniče, oslobodi me od moje prisege”, ali je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to odbio.(Buhari)
Iz gore navedenog se može vidjeti da je zemlja koju je Allah izabrao za iseljenje Svoga Poslanika i uspostavljanje Njegove vjere bila jedna vrlo zagađena zemlja sa nečistom i obojenom vodom, tako da su čak najveći ashabi kao Bilal, radijellahu anhu, njenu bolest osjećali jako teškom i proklinjali one koji su bili razlog njihovog iseljenja iz zemlje kafira, dok je on bio onaj koji je podnosio velike muke u Mekki. Ali uprkos ovoj bolesti i muci, to nije bilo ni za koga opravdanje da napusti zemlju hidžre i vrati se nazad kao u priči ‘Uklisa i beduina. Strpljenje u poteškoćama Medine bio je znak sreće, čak i nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Prenosi se u Sahihul-Muslimu od Ebu S’aida Mevla (oslobođenog roba) El Mehrija da je u noćima nereda otišao kod Ebu Sa’ida el Hudrija tražeći njegov savjet u vezi napuštanja Medine, žaleći se na visoke cijene koje prevladavaju u Medini i njegovu veliku familiju. Rekao mu je da ne može podnijeti teškoće Medine i njenu neravnu (grubu) okolinu. Ebu Sa`id el Hudri mu je rekao: “Teško tebi! Ne savjetujem ti da to učiniš jer sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Niko neće do smrti trpjeti poteškoće Medine, a da se ja za njega na Sudnjem danu neću zauzimati ili mu biti svjedok u njegovu korist, pod uslovom da je musliman.’”
Iz knjige: "Država Allahovog Poslanika , sallallahu alejhi ve sellem" (Ebu Hamza El-Muhadžir)
Obrada : Da'va Tim
0 comments: