IZMEĐU SLIJEĐENJA DOKAZA I SLIJEPOG SLIJEĐENJA IMAMA - ŠEJH SULEJMAN EL ULVAN

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova

Neka braća su pitala: 'Kakav je propis po pitanju dvojice koji se razilaze u fikhskom pitanju? Da li je pravo svakog pojedinca da uzme riječi imama svoga mezheba (pravne škole), ili trebaju prostudirati stvar i gledati na dokaze? Obavijestite nas o propisu, Allah vas obilato nagradio.

Pa sam im odgovorio:

Ako ne postoji nikakav jasan dokaz o (tom) pitanju i njegov propis se temelji na idžtihadu (1), onda je na muslimanu da slijedi onoga za koga on smatra da je najučeniji i najpobožniji od ljudi(2), i nema krivice na njemu ako tako uradi.

Što se tiče stvari gdje postoji dokaz, nije dozvoljeno muslimanu da uzme riječi svog imama ako se te riječi suprostavljaju dokazu. Umjesto toga, na njemu je da ostavi riječi svog imama, ko god on bio, ako je dokaz došao do njega, i ovo je obaveza svim stvorenjima. Jer riječi učenjaka su u potrebi za dokazom a ne obratno. Uistinu riječi učenjaka pomažu u shvatanju tekstova, pojašnjavanju stvari itd.

Što se tiče toga da riječi učenjaka budu autoritet nad riječima Allaha i Njegova poslanika, niko nikada od učenjaka to nije rekao. Naprotiv, ovo se suprostavlja Kur'anu, Sunnetu i koncenzusu muslimana, jer nam je Allah na mnogim mjestima u Kur'anu naredio da slijedimo Njegovu knjigu i da budemo poslušni Njegovu poslaniku. Allah je rekao:

وَأَطِيعُوا اللَّهَ وَالرَّسُولَ لَعَلَّكُمْ تُرْحَمُونَ

"I pokoravajte se Allahu i Poslaniku kako bi vam milost ukazana bila." [3: 132]

قُلْ أَطِيعُوا اللَّهَ وَأَطِيعُوا الرَّسُولَ

Reci: "Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku!" [24: 54]

 حْذَرْ الَّذِينَ يُخَالِفُونَ عَنْ أَمْرِهِ أَنْ تُصِيبَهُمْ فِتْنَةٌ أَوْ يُصِيبَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ

 Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu da ih iskušenje kakvo ne stigne, ili da ih patnja bolna ne snađe. [24: 63]

يَاأَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا أَطِيعُوا اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَلاَ تَوَلَّوْا عَنْهُ وَأَنْتُمْ تَسْمَعُونَ * وَلَا تَكُونُوا كَالَّذِينَ قَالُوا سَمِعْنَا وَهُمْ لاَ يَسْمَعُونَ * إِنَّ شَرَّ الدَّوَابِّ عِنْدَ اللَّهِ الصُّمُّ الْبُكْمُ الَّذِينَ لاَ يَعْقِلُونَ

"O vi koji vjerujete, pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne okrećite se od njega, a čujete ga, i ne budite kao oni koji su rekli: "Čuli smo! " – a ne slušaju. Doista, najgora su bića kod Allaha oni koji su gluhi i nijemi, koji ne razumiju. "[8: 20-22]

Uistinu su učenjaci (Allah im se smilovao) uobičavali savjetovati svoje učenike da ne slijede slijepo. Umjesto toga oni su im učinili obvezujućim uzimanje dokaza jer je to obaveza i moranje za sve muslimane. Pa ukoliko dokaz dođe do nekoga, onda on mora slijediti taj dokaz i ostaviti sve što se njemu suprostavlja. Allah je rekao:

اتَّبِعُوا مَا أُنْزِلَ إِلَيْكُمْ مِنْ رَبِّكُمْ وَلاَ تَتَّبِعُوا مِنْ دُونِهِ أَوْلِيَاءَ قَلِيلاً مَا تَذَكَّرُونَ

"Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i pored Njega ne slijedite druge kao zaštitnike! A kako se vi malo prisjećate i pouku primate?" [7: 3]

I Allah je čak posvjedočio uputi onoga koji posluša Njegova poslanika, kao što je spomenuto u suri Nur:

تُطِيعُوهُ تَهْتَدُوا

"...pa ako mu budete poslušni, bit ćete na Pravom putu." [24: 54]

Pa ko god ostavi dokaze zbog riječi Ebu Hanife, Malika, Šafije ili Ahmeda, takav se suprostavio principu oko kojeg su se svi muslimani složili. Rekao je imam Šafija rah.:

قال الإمام الشافعي رحمه الله تعالى: أجمع المسلمون على أن من استبانت له سنة رسول الله صلى الله عليه وسلم لم يكن له أن يدعها لقول أحد

'Muslimani su saglasni da onome kome sunnet Allahovog Poslanika bude jasan (tj. postane mu jasno da je određena stvar sunnet Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem), da mu nije dozvoljeno ostaviti sunnet zbog nečijeg mišljenja.'

I rekao je imam Malik rahimehullah:

قال الإمام مالك رحمه الله تعالى: ليس أحد بعد النبي صلى الله عليه وسلم إلا ويؤخذ من قوله ويترك، إلا النبي صلى الله عليه وسلم

'Nema nikog poslije Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we selleme, a da se od njegovog govora i uzima i ostavlja osim Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we selleme.'

Što se tiče onih koji su fanatici u slijeđenju imama određenog mezheba, to se suprostavlja uputi selefa, i suprotno je onome na čemu su bili imami tih mezheba, jer su se svi složili na kuđenju slijepog slijeđenja i fanatizma. Uistinu, obaveza je na muslimanu da slijedi dokaz, bio on kod malikijskog, hanefijskog, šafijskog, hanbelijskog, zahirijskog (3) ili bilo kojeg drugog mezheba. Allah nije ograničio istinu ni na jednu od ovih škola, jer su učenjaci ovih škola bili ljudi, koji su mogli pogoditi a također i pogriješiti. Oni nisu bili sačuvani od grešaka i promašaja. Rekao je imam Šafija rahimehullah:

قال الإمام الشافعي رحمه الله: ما من أحد إلا وتذهب عليه سنة الرسول صلى الله عليه وسلم وتعزب عنه، فمهما قلت من قول أو أَصلت من أصل فيه عن رسول الله صلى الله عليه وسلم خلاف ما قلت، فالقول ما قال الرسول صلى الله عليه وسلم وهو قولي

'

Nema nikoga a da mu ne promakne nešto od sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selleme, pa šta god ja rekao od govora ili zasnovao neku osnovu a od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selleme, se prenosi oprečno onom što sam rekao, pa govor je ono što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selleme, i to je i moj govor.

Uistinu, učenjaci (Allah im se smilovao svima) su se razišli po pitanju mnogih stvari u vjeri, od propisa koji se tiču abdesta, namaza, zekata, posta, hadždža, prodaje (trgovine), razvoda, ez-zihaara (4) i drugih stvari. Dok, niko od ovih učenjaka, koji su bili čvrstog znanja, nikada nije rekao da je dozvoljeno svakom pojedincu da uzima odakle mu se sviđa po pitanju različitih školi, bez gledanja u dokaze. Iznimka je slijepi sljedbenik koji nije u mogućnosti istražiti dokaze.

Da je dozvoljeno svakom muslimanu da slijedi svoje želje te bira i izabire od svih ovih različitih mišljenja i govora, onda bi vjera bila sačinjena od ovih raznih pravnih škola, a Knjiga i Sunnet bi bili od male koristi, Allahu se utičemo od ovoga.

Pa kažem ono na čemu su se složili svi muslimani, da je obaveza sva razilaženja vratiti na Kur'an i Sunnet prema shvatanju učenjaka ranijih generacija; gledajući u njihove govore i njihova razumijevanja iza određenih odluka u nekim pitanjima, nakon sagledavanja dokaza.

Npr. učenjaci su se razišli oko stvari koje kvare abdest poput jedenja mesa kamile, dodirivanje žene bez seksualnog kontakta i stvari koje izlaze iz tijela na drugi mimo 2 otvora privatnih dijelova tijela (5). Neki su rekli da ove stvari koje izlaze, kvare abdest a u isto vrijeme su i nečiste. Zaista, svaki imam je govorio o ovim stvarima. Što se tiče jedenja kamilinog mesa, Malik, Ebu Hanifa i Šafija su bili stava da ne kvari abdest ali s druge strane imam Ahmed rahimehullah je bio stava da kvari abdest. Ovo je također mišljenje koje je preferirao Ibn Hazm.

Ispravan stav po pitanju ovoga jeste mezheb imama Ahmeda, jer postoje 2 vjerodostojna hadisa Poslanika sallallahu alejhi ve sellem koja dokazuju da jedenje kamilinog mesa kvari abdest. Jedan od njih je hadis od Džabira ibn Semure u Sahihu Muslim (6) a drugi je hadis od El-Bere kojeg bilježe Ebu Davud (7), Tirmizi (8) i drugi.

Pa onaj, koji istraži različite dokaze po pitanju ove stvari, naći će da je mezheb Ebu Hanife najbliže ispravnom mišljenju (po pitanju dodirivanja žene). Po jednoj predaji ovo mišljenje je pripisano i imamu Ahmedu i također je preferirajuće od strane šejhul islama Ibn Tejmijje. Kako do nas nije došao nikakav dokaz koji je autoritativan u dokazivanju da dodirivanje kvari abdest bilo uz strast ili bez nje, tako se u nedostatku dokaza vraćamo osnovi a to je da abdest nije pokvaren. Mezheb Ebu Hanife je bio jasniji od drugih škola po ovom pitanju, jer nam je preneseno da je Poslanik ljubio svoje žene, odlazio na namaz i nije uzimao abdest, dok nam s druge strane nije preneseno je li to bilo sa strašću ili ne. Iako ima određenih problema po pitanju autentičnosti ovog hadisa. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Maadže od Vakii'e, od A'meša, od Hubejba ibn Ebi Sabita, od Urve a on od Aiše r.a., međutim ima manjkavosti u njemu jer ga Hubejb nije čuo od Urveta9. Međutim, postoje drugi hadisi o ovoj stvari koji su vjerodostojni, a Allah zna najbolje.

Što se tiče stvari koje izlaze iz tijela poput krvi i drugog, mezheb imama Ahmeda kaže da ove stvari kvare abdest ali mezheb imama Šafije kaže da ništa od ovoga ne kvari abdest, i ovo je ispravno mišljenje koje je također podržano od imama Malika i po jednoj predaji od imama Ahmeda. Također, ovo je zaključak do kojeg su došli Ibn Tejmijje i mnogih drugi jer nema dokaza da kvari abdest bilo šta što izlazi iz tijela, mimo 2 otvora privatnih dijelova.

Ove primjere sam naveo kako bih pokazao da istina nije ograničena na određenog učenjaka, skupinu ili pravnu školu. Uistinu, muslimanu nije naređeno da slijedi i da se drži za jednu pravnu školu, naprotiv, trebao bi tražiti istinu jer svaka pravna škola je ispravna po pitanju nekih stvari a pogrešna po pitanju drugih.
Hanbelijska pravna škola je upravu po mnogim pitanjima ove vjere, kao i šafijska, malikijska i hanefijska, dok je u isto vrijeme imam Ibn Hazm bio sam po pitanju nekih njegovih mišljenja koja su ustvari bila ispravna.

Mnogi učenjaci su se razišli zbog pristupačnosti dokazima, razlučivajući između vjerodostojnog i slabog, između stvari koje derogiraju i koje su derogirane, i između uopćenog i određenog. Pa onaj koji je upravu slijedi onoga pri kome je istina bez pristrasnosti, također, suprostavlja se greškama bez klevetanja ili vrijeđanja nečije osobnosti te njegovog ponižavanja, jer su ovi učenjaci težili ka postizanju ispravnog mišljenja i pogodili oni ili promašili, svejedno će biti nagrađeni.

Pa, poslije ovoga, nije obaveza nikome da slijedi nekog od ovih učenjaka i ko god to smatra, on je daleko skrenuo sa pravog puta. Uistinu, nije obaveza da se iko slijedi osim Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, jer je čitav njegov govor istina i on ne govori po svome hiru.

Što se tiče bilo kojeg drugog učenjaka ili imama raznih pravnih škola, ne uzimamo od njihovog govora osim ono što se slaže sa istinom i ovo je ozbiljna stvar koju ne smatra važnom osim onaj koji želi biti upućen i sačuvati svoju dušu od upadanja u zlo.

 Koliko je onih koji tvrde da su učeni i koji su zauzeti pisanjem, a nisu osim fanatici koji su krenuli ka propasti i slijepi sljedbenici. Gnjevni su na one koji se suprostavljaju njihovom određenom imamu ali ih ne ljute oni koji se suprostavljaju Allahovoj knjizi ili sunnetu Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.

Pa ispravan je onaj koji učini Allahovu knjigu i sunnet Njegova poslanika propisom nad svim govorima, čak i ako oni koji se ne slažu, ne slože sa njime i optuže ga za otpadništvo.

Uistinu je postala uobičajena praksa onih koji su slijepi sljedbenici i fanatici da one koji se sa njima ne slažu etiketiraju kao zindike i zabludjele. I ovo je stanje svakog lažova i onoga koji je zalutao sa istine i pravog puta jer nije u stanju da donese dokaz, pa se služi ovakvim vrstama strategije.

Doista, u Allahovoj knjizi i sunnetu Poslanika postoje dokazi da će istina imati mnoge neprijatelje protiv kojih će se boriti i koji će je pokušati spriječiti da bude objelodanjena. Oni dolaze sa različitim modelima koje podržavaju njihovi razumi i s kojim su zadovoljne njihove strasti.

Što se tiče osobe na istini, ona treba da uloži sav svoj trud u nju kako ne bi bila odvojena od istine na kojoj se nalazi. Treba pozivati druge u ovu istinu i Allah će mu podariti pomoć i podršku te će biti pobjedonosan sve dok pokušava donijeti pobjedu vjeri i istini s potpunom iskrenošću Allahu i neće prestati pomoć od Allaha sve dok bude bio na ovome putu. Allah kaže:

وَالَّذِينَ جَاهَدُوا فِينَا لَنَهْدِيَنَّهُمْ سُبُلَنَا ۚ وَإِنَّ اللَّـهَ لَمَعَ الْمُحْسِنِينَ

"Oni koji se budu radi Nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima Našim uputiti, a Allah je, zaista, s onima koji dobra djela čine!" [29: 69]

Allah također kaže:

يَاأَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِنْ تَنصُرُوا اللَّهَ يَنصُرْكُمْ وَيُثَبِّتْ أَقْدَامَكُمْ

"O vi koji vjerujete, ako Allaha pomognete, i On će vas pomoći i korake vaše učvrstiti." [47: 7]

I koga god Allah pomogne to mu je uistinu dovoljno protiv zla Njegovih neprijatelja.

Ali pomoć neće doći bez 2 stvari:

1. Iskrenost sa Allahom i u govoru i u djelima
2. Prema uputi poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem

Pa ako su ove 2 stvari sjedinjene onda mu se ništa ne može suprostaviti, čak i da se sakupe svi od istoka do zapada. Allah je rekao:

إِنْ يَنْصُرْكُمْ اللَّهُ فَلاَ غَالِبَ لَكُمْ وَإِنْ يَخْذُلْكُمْ فَمَنْ ذَا الَّذِي يَنْصُرُكُمْ مِنْ بَعْدِهِ وَعَلَى اللَّهِ فَلْيَتَوَكَّلْ الْمُؤْمِنُونَ

Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoći? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici! (3-160

Fusnote:

[1] Idžtihad: U islamu se pod idžtihadom misli na ulaganje truda od strane mudžtehida u iznalaženju šerijatskog stava po određenom pitanju na osnovu valjanih šerijatskih dokaza.
[2] Predan (učenjak) je onaj čija pobožnost sprečava da priča o Allahu bez znanja.
[3] Zaahirii: Pravna škola osnovana od strane Davuda ibn 'Alii, koji uzeo neovisan put obrazlaganja utemeljen na očitim i doslovnim značenjima teksta Kur'ana i Sunneta.
[4]Ez-Zihaar: Govor čovjeka svojoj ženi: 'Ti si mi kao leđa moje majke' tj. zabranjena za prilazak.
[5] Znaj da su mnogi pravnici Allah im se smilovao uzimali propis nad pojedincem lahko,
pa su donijeli sud o stvarima da su nečiste, dok za to nema dokaza ili prave analogije. I ustanovljeno je u šerijatskim dokazima da su pojedinci čisti dok se ne dokaže suprotno. Pa dok se ne dokaže sa dokazima da je nešto nečisto, ono je čisto, poput sjemena i td.. A Allah zna najbolje.
[6] En-Nevevi (4/48)
[7] 'Awn el-Ma'bud 1/315
[8] Tom 1/122-123
[9] Vidi Džaami' et-Tirmizi 1/133, Nasb er-Rajjah 1/70-76 i Tenqih el-Tahqiq 1/437-442

Napisao šejh Sulejman ibn Nasir el-'Alwaan

Prijevod: SalafiMeda Balkan

Izvor: tawhed.ws

http://salafimediabalkan.wordpress.com/2014/10/23/izmedu-slijedenja-dokaza-i-slijepog-slijedenja-imama-sejh-sulejman-el-alwaan/

Preuzeto: stazomislama.com

Obrada: Dava Tim