Stid - vrlina koja je krasila Muhammeda, s.a.v.s.

Stid je izuzetno lijepa i pohvalna osobina, a u onome ko je te osobine lišen nema nikakvog dobra. Stid je dio imana, tj. islamskog vjerovanja i on donosi samo dobro. Suština stida očituje se u promjeni ponašanja određene osobe koje je uzrokovano strahom od posljedica izgovorenih riječi ili učinjenih djela, i njenom strepnjom da će zbog njih biti ukorena.

Tragovi stida manifestuju se kroz crvenilo lica osobe koja ga osjeća. Također, jedan od pokazatelja stida jeste i taj što će se dotična osoba, iz straha od prijekora i kritike, suzdržati od činjenja određenih djela.

Stid kod žene ekvivalent je za hrabrost kod muškarca, tj. baš kao što je hrabrost kod muškraca izuzetno pohvalna i poželjna osobina, daleko više nego što je ta ista osobina pohvalna i poželjna kod žene, isto tako je i stid kod žene poželjan više nego što je poželjan kod muškarca. Dakle, stid je i plemenita i hvale vrijedna vrlina, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o njemu kaže: ”Stid je dio imana”[1], ”Stid je sav dobar”, ”Stid ne donosi ništa drugo osim dobro”[2] i ”Stid je jedan ogranak imana.”[3]

Kroz sljedeće primjere uvjeriti ćemo se u kojem je omjeru ova vrlina krasila Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

 - Uzvišeni Allah kaže:

O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate da se ono zgotovi; tek kad budete pozvani, onda uđite, i pošto jedete, raziđite se ne upuštajući se jedni sa drugima u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine... (El-Ahzab, 53)

- Buhari i Muslim bilježe predaju koju prenosi Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je rekao: ”Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je stidljiviji od djevice u svojoj odaji, pa kada bi vidio nešto što ne voli i prezire, mi bismo to prepoznali na njegovom licu.”[4]

- Aiša, radijallahu anha, pripovijeda: ”Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo da je određeni čovjek uradio nešto (neprimjereno), on ne bi kazao: ’Šta je tom i tom čovjeku pa je postupio tako i tako’, već bi kazao: ’Šta je ljudima pa govore ili rade tako i tako...’”[5], odnosno, ne bi tog pojedinca imenovao, već bi govorio uopćeno.

- U hadisu koji bilježi Ebu Davud navodi se da je Enes b. Malik, radijallahu anhu, kazao: ”Neki je čovjek posjetio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a na sebi je imao tragove nečega žutog.[6] Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ništa mu ne reče, jer nije imao običaj ljudima direktno (u lice) govoriti ono zbog čega bi im bilo neprijatno, pa kada je ovaj čovjek otišao, on prisutnima reče: ’Trebali ste mu reći da to (žutilo) spere sa sebe.’”[7], tj. da tragove žute boje ukloni sa svoje odjeće.

- U predaji koju prenosi Aiša, radijallahu anha, navodi se da je ona rekla: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio nepristojan, niti bestidan, i nije galamio po pijacama. On na loše postupke nije uzvraćao lošim, već je praštao i preko tuđih grešaka prelazio.”[8]

- Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, toliko je bio stidan da ni u čije lice ne bi dugo gledao. Također, ukoliko bi htio upozoriti na nešto što mu se nije sviđalo kod određene osobe, on je na to ne bi izravno upozorio, već indirektno, tj. koristeći metaforu.

Ovo su samo neki primjeri iz Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, života koji ukazuju na to koliko je on bio stidan i povučen, međutim, i oni su dovoljni onima koji žele da se za njim povode i da ga slijede u ovoj, ali i u svim drugim vrlinama. Uzvišeni Allah učinio je Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, neprikosnovenim i besprijekornim uzorom na koga se moramo ugledati i čije stope trebamo slijediti:

Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.

(El-Ahzab, 21)

_____________________________________________

[1]          Buhari, Sahih, br. 24, i Muslim, Sahih, br. 36.

[2]          Muslim, Sahih, br. 37.

[3]          Ahmed, Musned, 2/442, br. 9708.

[4]          Buhari, Sahih. br. 3562, i Muslim, Sahih, br. 2320.

[5]          Ebu Davud, Sunen, br. 4788.

[6]          U komentaru ovog hadisa navodi se da se nije radilo o tragovima prašine, kako bi to neko možda pomislio, već o tragovima šafrana, koji je inače žute boje. Vidjeti: Šereful-Hakk, Avnul-Ma‘bud, 13/100–101.

[7]          Ebu Davud, Sunen, br. 4182.

[8]          Ibn Hibban, Sahih, 14/355, br. 6443 i drugi. Buhari, također od Aiše, radijallahu anha, bilježi sličan hadis, koji glasi: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio nepristojan, niti bestidan, i imao je običaj reći: ’Najbolji od vas su oni koji su najljepšeg morala.’” Buhari, Sahih, br. 3559, i Muslim, Sahih, br. 2321.