NASLJEDNICI VJEROVJESNIKA I POZIVAČI U DŽEHENNEM! - Šejh Abdur-Rahim Bala

Uzvišeni Allah je učenjake podijelio na dvije vrste. Prvu vrstu, a to su istinoljubivi i iskreni učenjaci, je odlikovao visokim stepenom, uporedivši njihovo svjedočenje sa svjedočenjem meleka: "Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega - a i meleki i učeni - i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!" (Ali Imran, 18)

A rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Učenjaci su nasljednici vjerovjesnika." (Davud i Tirmizi)

Drugu vrstu učenjaka, oni koje kriju istinu od ljudi, izvrću je i ne postupaju po njoj, Uzvišeni je uporedio sa primjerom psa, rekavši: "I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je šejtan dostigao, i on je zalutao. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov slučaj je slučaj kao psa: ako ga potjeraš on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš on opet dahće." (sura El-A'raf, broj 175-176)

Ovo nam braćo govori da, ako je neko učenjak, to ne znači da on svakako mora biti dobar i ispravan. Učenjak je čovjek koji je na sebe preuzeo veliku odgovornost, pa ako on postupa po istini koju je Allah objavio i poziva ljude u nju, onda je on na visokoj deredži. Ali ako on ne postupa po istini i ne poziva ljude u nju, onda on sebe spušta na nivo običnog psa, ili magarca kao što stoji u drugom ajetu: 

"Oni kojima je naređeno da prema Tevratu postupaju, pa ne postupaju, slični su magarcu koji knjige nosi. O kako su loši oni koji poriču Allahove ajete! A Allah neće ukazati na pravi put narodu koji neće da vjeruje." (El-Džumua, 5)

Naše današnje predavanje bavi se prvom vrstom uleme, bogobojaznim učenjacima koji su naređivali dobro i odvraćali od zla, izvršavajući Allahovu zapovjest:

"I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati, a od zla odvraćati - oni će šta žele postići." (Ali Imran, 104.) 

"Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: naređujete dobro, a od zla odvraćate, i u Allaha vjerujete." (Ali Imran, 110)

Dakle, Svevišnji ovaj ummet naziva ummetom hajra, zato što oni naređuju dobro i odvraćaju od zla. Među ummetom, Uzvišeni Allah je posebnim emanetom zadužio ulemu: 

"...Allah je uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da će je sigurno ljudima objašnjavati, da neće iz nje ništa kriti..." (Ali Imran, 187) 

Ovo je zavjet koji je Uzvišeni Allah uzeo od učenjaka. Tako da je nemoguće da istinski učenjak ćuti kada vidi da se postupa nepravedno, a kamoli da on lično pomaže zulum ili širk, da Allah sačuva. 

U Musnedu i Sunenima stoji hadis od Ebu Ubejde, od Abdullaha b. Mes'uda, da je rekao: Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci duša Muhammedova naređivat ćete dobro i odvraćati od zla, uzeti za ruku prijestupnika i pridobiti ga za Istinu, ili će Allah vaša srca okrenuti jedna protiv drugih a zatim vas prokleti kao što je njih prokleo." 

Kako su to postupali Benu Israil? Gledali su jedni druge kako čine grijeh i nepravdu i nisu na to reagovali. Allah ih je zbog toga prokleo. 

A sta reći o onima koji gledaju stvorenje koje želi da sebe postavi na mjesto koje pripada samo Allahu, i onda kažu: "Mi ćemo ga pomoći u tome da bismo postigli određenu korist." A Allah ih je obavezao suprotnim, da takvome kažu: "Boj se Allaha, nemaš pravo da sebe činiš lažnim božanstvom." 

I Allahov Poslanik nas je time obavezao, i obradovao je one koji ovako postupe, a zatim na tom putu budu ubijeni. Rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: "Prvak sehida je Hamza ibn AbdulMutalib, a potom čovjek koji dođe nepravednom vladaru, kaže mu istinu u lice, pa ga vladar ubije…" (Hakim)

Takve je pohvalio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a ne one koji odlaze tagutu da bi ga pomogli i uspostavili, i sa njim sklopili sporazum i od njega se okoristili. Osnovna obaveza i dužnost učenjaka jeste da ljudima govore i objašnjavaju istinu, bilo da se obraćaju vladarima ili običnim ljudima. U trenutku kad učenjak sakrije istinu i ne obznani je, i počne slijediti svoje strasti, tada je on izgubio vrijednost koja pripada istinskoj ulemi. Znanje se ne mjeri količinom tekstova koje neko nauči napamet, istinsko znanje je ono koje se praktično sprovodi. Znanje je ono što te navodi da se pokoravaš Allahovim propisima. Znanje je ono koje čini da se boriš za istinu ne bojeći se na tom putu nikoga osim Allaha Jedinog. 

Zato je rekao Abdullah ibn Mesud: "Dovoljno znanje je bogobojaznost."

Koja bogobojaznost? Ona koja rezultira da nestane bilo kakvog straha od stvorenja. Osoba koja posjeduje ovo istinsko znanje i ovakvu bogobojaznost, stvorenja koja joj prijete i žele joj nauditi vidi kao malene i bezopasne mušice, ko god oni bili. I takvi su, tako mi Allaha, nekada bili islamski učenjaci.

Šejh Abdur-Rahim Bala